Rat i bijeg, glad i ljubav

Rat i bijeg, glad i ljubav

Maisin tekst je bio napisan kao novinarska reportaža: kratko, na nekim mjestima pun detalja, na drugim samo površno i skoro bez emocija. I tako ga je ona i čitala: hladno i distancirano. Tišina je zauzela cijelu prostoriju dok smo svi pažljivo nju slušali. Samo kroz riječi je ta trinaestogodišnjakinja uspjela dovesti rat iz Bosne u Austriju.

Bijele kuće u ratu
Maisa je bila dvije godine mlađa od mene. Imala je dugu plavu kosu, okruglo lice i rado je nosila traperice. Po karakteru je bila jako mirna i rijetko bih progovorila koju riječ. Kada smo se svi zajedno okupili da pročitamo svoje tekstove Maisa se nikada nije javila kao prva nego bih uvijek čekala dok dođe na red i tek onda pročitala što je napisala. Tako se i dogodilo to popodne jeseni 1994. Davno je to bilo...

Maisin tekst govorio je o ratu u Bosni i o dvije bijele kuće. U jednoj od tih kuća su bili zatvoreni ratni zarobljenici, a u drugu kuću su ih jednog za drugim odveli na ispitivanje. Ta ispitivanja su uglavnom bila mučenja. Nakon toga su zarobljenici opet bili odvedeni u prvu kuću. Doživljaji o kojima Maisin tekst govori su ratna iskustva njenog oca. Sjećam se kako su se u tom trenutku u mojoj glavi pojavile te dvije bijele kuće. Činilo mi se da odjednom mogu osjetiti smrad njihovih prostorija koje su služile kao zatvorske ćelije. I pred sobom sam vidjela ranjene i krvave zarobljene muškarce koje su vodili iz jedne kuće u drugu, dok je se u pozadini čula pucnjava.

Preteška istina za dijete
Maisin tekst je bio napisan kao novinarska reportaža: kratko, na nekim mjestima pun detalja, na drugim samo površno i skoro bez emocija. I tako ga je ona i čitala: hladno i distancirano. Tišina je zauzela cijelu prostoriju dok smo svi pažljivo nju slušali. Samo kroz riječi je ta trinaestogodišnjakinja  uspjela dovesti rat iz Bosne u Austriju. Mi ostali tada nismo bili mnogo stariji od nje. To je bilo moje prvo iskustvo s ratom i bijegom.

Te večeri čujem kako naši odrasli voditelji grupe tiho šapću: Kako se samo mogu djetetu takve stvari pričati? Kako se može dijete s tom istinom opteretiti?

Mi smo bili grupa mladih iz Austrije i nekoliko izbjeglica u našim godinama iz ondašnje Jugoslavije. Svi smo mi došli na radionicu kreativnog pisanja. Mlade izbjeglice su već dvije godine živjele u Austriji i pisali su tekstove na Njemačkom. Sjećam se kako sam bila jako impresionirana da netko kroz samo dvije godine može naučiti jedan strani jezik utoliko da se s njime može književno izraziti. Motivacija mladih izbjeglica za učenje stranog jezika potaknuta je inicijativom „Steirischer Herbst“. Poklonjen im je prostor u kojem su mogli emocionalno izraziti svoje životne priče – to je ogromni poticaj za učenje stranog jezika!

Pisanje o nostalgiji
I tako su te mlade izbjeglice pisale o ratu, o granatama, o silovanju prijateljice, o majci koja nije uspjela pobjeći iz rata, o usamljenosti, o životu bez pravih prijatelja i o nostalgiji za poznatim mirisima i okusima. Često su govorili koliko žude za prijateljstvom. „Htjela bih ići van, slaviti i upoznati nove prijatelje koji će mi pomoći zaboraviti moje velike brige“, piše Edina. I Sejla kaže u svojem tekstu: „Prijatelji, pošaljite mi bijeli Jasmin da osjetim miris rodnog zavičaja

Neznam što se poslije dogodilo s Maisom. Mislim da nije nastavila s pisanjem. Njenu priču nikada neću zaboraviti. Mnoge situacije s današnjim izbjeglicama me podsjećaju na tada i na Maisu, njenog oca i njegovu priču. Kada danas slušam mlade izbjeglice čujem priče o istim čežnjama i snovima, čujem priče koje dijele isti očaj kao ondašnje priče.

Što svi imamo zajedno
Sa sljedećim riječima Somerset Maugham opisuje ljude u Honolulu početkom 20. stoljeća: „Svi ti ljudi žive zajedno na malo prostora, govore različite jezike, imaju različite misli, vjeruju u različite bogove i njeguju različite vrijednosti; ali dva nagona svi oni imaju zajedno: glad i ljubav.“

To nisu samo onda nego i danas dva najvažnija nagona koje svi mi uvijek dijelimo.

Ovaj Blog „Von Krieg und Fluch, Hunger und Liebe" je prvotno objavljen na njemačkom jeziku  u online izdanju dnevnika „Der Standard“ www.derstandard.at. kroativ.at objavljuje kolumnu na hrvatskom jeziku uz suglasnost autorice i dnevnika „Der Standard“.

Autorica kolumne je Zwetelina Ortega, osnivačica centra za savjetovanje Linguamulti koja za „Der Standard“ piše mjesečnu kolumnu na temu višejezičnosti. Linguamulti održava radionice i nudi savjetovanje za višejezični odgoj.

 

 

Prevela i prilagodila Tina Čakara / Foto: fotolia.com

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
Visit Kroatien Visit Kroatien
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve