Hrvatska voda iz "pipe"

Hrvatska voda iz

„Piješ vodu iz pipe?!“ - zgroženi stranci vrlo često postavljaju pitanje Hrvatima kada posjete našu zemlju. S njihove strane to je sasvim normalna reakcija jer voda iz pipe u većini europskih zemalja nije zaista pitka i sigurna. S naše strane stoji veliko pitanje njima „Pa što vi pijete ako ako ne pijete vodu iz pipe?“

Prema UNESCO-vom aktualnom izvješću o dostupnosti pitkim vodama Hrvatska je svakako na tronu među prvih pet zemalja u Europi, te među prvih 50 zemalja u svijetu. Ovo je svakako dobar glas o zemlji koja posjeduje 32,818 prostornih metara godišnje obnovljive vode po stanovniku i ima pitku vodu većinom iz podzemnih izvora koji pružaju  veliku prednost očuvanja obnovljivih izvora voda radi neizlaganja vanjskim utjecajima ili bar onima koji nisu u blizini podzemnih izvora.

 Kao jednoj od rijetkih zemalja u Europi koja svojim građanima osigurava pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe zasad stanovnici ove zemlje mogu biti sigurni da će tako i ostati jer po Zakonu o vodama u Hrvatskoj voda su opće i javno dobro i imaju osobitu zaštitu RH, što prvenstveno znači – nema privatizacije voda. Iako je privatizacija voda u Hrvatskoj nemoguća, vodna bogatska Hrvatska ustupa koncesionarima čak na razdoblje do 60 godina, koji nadalje pune vodu u boce i pritom, zbog svog iskorištavanja određenog izvora, uništavaju druga prirodna bogatstva Hrvatske. Jako lošim primjerom tog problema je HE Lešće na Dobri gdje je investitor potopio prekrasni kanjon bogat staništima ugroženih i zaštićenih vrsta,  koji se proteže na čak 12 kilometara radi eksploatacije vode.

Jedno kućanstvo u Hrvatskoj potroši oko 20 m3 vode mjesečno i pripadaju skupini od 84 posto kućanstava koje je prikljućeno na sustav javne vodoopskrbe. Ovaj postotak je neprestano u porastu.

Zdrava voda, te njezina pitkost po tom pitanju u Hrvatskoj se prostorno vrlo razlikuje od područja do područja. Tako je područje Like najbogatije vodom i dakako najzdravije zbog najmanje zagađenosti i najmanje naseljenog kraja što je neminovno povezano jedno s drugim. Po tom kriteriju Liku u stopu prati  Karlovačka županija bogata obilnim podzemnim vodenim bogatstvom i kvalitetnim gospodarenje voda, dok ostali dijelovi Hrvatske drže sasvim manje ili više solidan prosjek.

Najnezdravija i najugroženija voda iz „pipe“ u Hrvatskoj dolazi nam iz istočne Slavonije i općenito sjeverozapadne Hrvatske. To ne znači da su tamo najlošije podzemne vode, čak naprotiv. Krivci za zagađenje ove izvorno čiste i pitke vode su loša kvaliteta gospodarenja komunalnim otpadom, industrija i suvremena intenzivna poljoprivreda, što dalje zagađivanjem vode dovodi do povećanog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće kako bi ona postala korektno pitka.

Veliku krivnju i sramotu na onećišćenje voda naše zemlje snosi i suvremena poljoprivreda koja, ne sadržavajući u sebi elemente samoodržive ekološke niti života, koristi sve moguće otrove u intenzivnoj proizvodnji voća i povrća. Otrovi kao arsen i herbicid atrazin, pokupljeni kišama, nalaze vrlo lako put do podzemnih voda i zagađuju time i one nemoćne koji ne piju iz „pipe“ – sisavce, ribe, ptice, pa čak i za život važne insekte i kukce. Nažalost, iz ovog bolnog problema zasad se ne vidi čak ni vizija rješenja, samo obmana da to baš nije tako strašno kako se čini.

Kako svaka regija Hrvatske u potpunosti ovisi o određenim izvorima u svom kraju, kada se izvor zagadi na bilo koji način, susreću se sa osnovnim problemom preživljavanja.  Zadnji takav slučaj, i mnogi prije njega, dogodio se ne tako davne 2014 godine kada se na izvoru Jaruga u šibenskom kraju pojavila naftna mrlja zbog koje su mještani ostali bez vode, pa čak i za osobnu higijenu. Ni dan danas nije razjašnjeno kako se nafta našla u izvoru.

Hrvatska dopušta već viđeni tijek zagađivanja voda u svijetu i ukidanja pitke vode iz domova građana. U tom smjeru idemo punim odlučnim korakom nebrige o njoj – onoj koja nam daje život. Jer da odmah danas zatvorimo sve tvornice koje zagađuju okoliš, da zabranimo sve pesticide i otrove u poljoprivredi i da počnemo pravilno gospodariti otpadom ne bi bilo dovoljno da se vode brzo pročiste i obnove same od sebe prirodnim putem. To bi trajalo godinama i godinama. Vremena je sve manje, kao i pitke vode. Ljudi je sve manje briga za majku prirodu i ona sitna grupica koja viče da bar ostanemo tu gdje jesmo, ako ništa drugo, nije glasnije od glasova divova koji gaze sve pred sobom, niti od nemarnih građana koji uporno puštaju vodu 3 minuta kako bi popili samo pola čaše hladne vode. Oni koji zagađivaju i oni koji ne brinu o dostatnosti ne vide vodu kao nešto ograničeno, nego nešto što mogu iskorištavati u beskraj.

Da li ćemo za desetak godina u Hrvaskoj piti vodu iz „pipe“? Ili još bolje pitanje za sve nas – da li će naši unuci, koji se još nisu ni rodili, išćuđavati pričama o „pipi“ kao o nečemu što su stari imali u svom domu, jer će novi stanovi umjesto „pipa“ imati samo mjesto za bočicu na crijeva i zajedničke bunare na žetone, a svi će se kupati samo subotom u jednom lavoru vode. Podsjeća li vas to na nešto?

Marinela S. / kroativ.at

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
Visit Kroatien Visit Kroatien
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve