Hrvatske rijeke: Cetina

Hrvatske rijeke: Cetina

Neko ima sreću roditi se u bogatoj obitelji, u bogatoj zemlji. Netko drugi se rodi u siromašnoj zemlji, siromašnoj obitelji. A netko se rodi i u dalmatinskom kršu. Stvar sreće.

Kad pogledaš oko sebe, shvatiš da baš i nisi izvukao jack-pot. U mnogim šumama rastu jestive biljke, gljive, divlje voćke, a natjera li te nevolja u dalmatinski krš, teško ćeš preživjeti. Možeš naići na šipak, a on je prepun koštica i zapali jezik probaš li ga jesti. Smričke? Još gore, odvratnog okusa. Žirevi s hrasta? Niti da ih kuhaš. No, to je manji problem. Onaj pravi je - nema vode. Ptice, zmije, zečevi, lisice se napajaju vodom koja bi se skupila u kakvoj udubini u kamenu.

Neki su u svom kršu imali potok, rijeku, ali Joso i ja, moj sudrug u bitkama u djetinjstvu, nismo imali niti potok. Jednom smo čak išli u deveto selo gdje je živio tetak Janko koji se hvalio da oni imaju rijeku. Bilo je ljeto, vidjeli smo jablane u daljini, ali potoka nije bilo. Presušio. Znali smo da jablani rastu samo tamo gdje ima vode, da je jedini smisao njihovog postojanja - ukazivanje ljudima na mjesta gdje ima vode iz koje su oni oholo rasli u vis. Do neba visoki, morali smo kasnije napamet učiti u školi pjesmu, još kasnije slušati kroz pjesmu Dade Topića.

Umjesto jablana, kod nas su rasli brijestovi. Na njih smo posebno pazili jer smo znali kako su oni čuvari našeg svijeta. Počnu li se sušiti, to je znak skorašnjeg smaka svijeta. To smo svi znali, nije bilo potrebno objašnjavati.

Otad moja fascinacija rijekama, vodom.

Voda. Tek dva atoma vodika i jedan kisika u molekuli, a toliko problema za materijalističku znanost. Trebala bi se smrzavati na temperaturi od 0 C, ali to ne čini uvijek, najgušća je na 4 C, iako ne bi trebala biti. Isparava na svim temperaturama, a ne samo na 100 C, hlađenjem se širi, brže zakuha smrznuta voda, nego li ona na sobnoj temperaturi.

Voda je živa, svjesna i inteligentna. I životodajna. Voda je opće dobro, što znači da njeni izvori ne mogu biti ni u čijem vlasništvu. Unatoč tomu, korporacije neoliberalnog svijeta žude za posjedovanjem izvora vode. Vlasništvo nad vodom omogućilo bi im vlasništvo nad svakim živim bićem. Budući da to ne mogu učiniti neposredno, čine posredno. Pretjeranom upotrebom umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida u poljoprivrednoj proizvodnji se zagađuju vodni tokovi u podzemlju. Da bi voda bila pitka, treba je pročistiti u industrijskim postrojenjima, a ona su njihova. Naše je kupovina jedne litre vode u marketima po cijeni koju plaćamo za 1000 litara vode iz vodovoda.

U Hrvatskoj je ostala tek Dalmacija i Lika s čistom vodom. Nezagađenom posljedicama intenzivne poljoprivrede.

Svijet je poprište bitaka za moć. Za lažne predstave moći. Postoje riječi koje su moćne same po sebi. No, istinska moć se osjeti tek u suočavanju s onim što riječ predstavlja. Recimo - s Dinarom! Ogromna, moćna planina po kojoj je cijeli gorski lanac dobio ime. To je planina u kojoj je fokus duha hrvatskog naroda. Tek osvajanjem Dinare slijede hrvatske vojne pobjede. S nje pušu vjetrovi, s nje se tope snijegovi. U njenom podnožju je izvor rijeke Cetine. U odnosu na veličinu Dinare, neusporedivo malen. Ali u odnosu na moć, s Dinarom ravnopravan!

Taj izvor bi trebao biti ispod neke stijene, voda da šiklja i puni korito. Onako, kao kad Mojsije udari štapom o stijenu.

Izvor rijeke Cetine

Ali nije. Promatra li se s uzvisine na kojoj je izgrađena pravoslavna crkva, skromna i lijepa, vidi se jezerce promjera 50-ak metara. Kad pronikneš ispod boja, sad zelene, sad modre, sad plave, ugledaš u dubini iz čega zapravo Cetina izvire: iz Zemljine utrobe koja izgleda kao maternica. Zemlja rađa Cetinu.

Cetina se izlijeva u korito, nježno, polako. Odlazi poljem, putem joj se pridružuju omanji pritoci. A onda danak civilizaciji - puni svojom vodom umjetno jezero Peruću. Dotad živa, ženstvena, čista. Potom zadržavana, zarobljena, pa iskorištena. Tako izmučena odlazi dalje poljima, preko Trilja, ali kamo? Pred njom krš, planine. Mosor se uzvisio. Predati se? Potražiti spas u poniranju, prevariti Mosora i ispod njega se provući do mora? Jer do mora - mora.

Ne. Cetina nije podmukla, niti prijetvorna. Zna odakle je i zna gdje je njena snaga. Kad biste imali vjere samo kao zrno gorušice i rekli onoj planini makni se, ona bi se makla.

Cetina je rekla Mosoru - Makni se! I Mosor se makao. Napravio joj mjesta, a Cetina se spustila do Omiša i u more. Svojom živom vodom oplemenila more.

A mi moramo budno paziti na jablane i sami stremiti visinama s korijenjem u Zemlji. Pogotovu moramo paziti na brijestove i ne dopustiti da se osuše.

Moramo čuvati naše rijeke, prema njima se odnositi s poštovanjem jer o njima ovisi i naš opstanak.

foto/text: Dinko Perica / kroativ.at

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
 Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve