Blagdanska priča o svetom Nikoli i praznim čizmicama

Blagdanska priča o svetom Nikoli i praznim čizmicama

Stajao sam pred bazilikom Svetog Nikole u Bariju! Ima puno crkava po svijetu koje nose ime tog sveca, jednog od rijetkih kojeg štuju katolici i pravoslavci, ali ova crkva je jedinstvena. U njoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci. I to od 1087. godine.

S čim god se bavili, u ovom superbrzom dobu, što god nam zanat bio, skoro svaki je povezan s putom, putovanjem. Na posao, s posla. U posjet rodbini, prijateljima, domovini, na odmor. Ima, međutim, i putnika od zanata! Neki od njih tako zarađuju za život, a neki od njih samo putovanjem mogu umiriti unutarnji nemir. Svi smo putnici kroz život.

Nekad biramo staze, nekad staze biraju nas. Nekad nas sila natjera na neku stazu, a nekad se dovedemo u poziciju da izbora i nemamo. Zbog lošeg prethodnog izbora. Široki su putovi koji vode u propast, a na uskima možemo stradati. Nije lako uvijek biti čovjek. Niti je lako putovati.

"A sada ćemo izmoliti Očenaš za sve one koji su na putu, koji nisu sad s nama...", rekao bi poslije pričesti fra Božo na nedjeljnoj misi. Taj Očenaš bih posebno pobožno izmolio jer bi me nedjelja znala često susresti na putu pa sam znao kako je onima za koje se molimo. Život nam čini vrjednijim saznanje kako je nekomu stalo do nas, a hrabrim nas čini uvjerenje kako ipak netko odnekud pazi na nas.Putovali morem, kopnom ili zrakom.

Jadransko more je inače vrlo pitomo more. Svejedno jugo i bura znaju trajekte i putnike u njima dobrano izvaljati kao i mene onomad kad se preko mora zaputih trajektom. U baru trajekta na relaciji Bar-Bari bio je tek skupi i loši espresso. Onaj pravi, popih tek po iskrcaju u Bariju. Ulični kafić, unutra slike Mussolinija, boce vina s njegovom slikom i nazivom Duce (kad sam par godina kasnije opet navratio u taj kafić, vina i slika Ducea više nije bilo). Od kafića lijevo su bile stepenice koje su vodile u zidinama opasani grad. Stari grad. (Ovaj novi, u kojeg se Bari pretvorio, bio je opasan morem s jedne strane i nepreglednim nasadima maslina s druge strane koji su bili prošarani kamenolomima, što napuštenim, što aktivnim.) Tijesne ulice u kojima su mirisi govorili o ručku stanara. Neki od njih - par žena su prale kamenitu ulicu jer im je ona bila i dnevni boravak. One starije su sjedile na malim bancima na ulici i razgovarale.

Kad se konačno izvukoh iz tog uličnog labirinta kroz prolaz u visokom zidu, ispred mene trg i veeelika crkva. Bazilika Svetog Nikole!

Sjetih se. Nisam plačljivac. Ali tog dana sam plakao. Bio je dan uoči Sv. Nikole, račun mi je blokirala porezna uprava na pravdi Boga (kasnije sam dokazao da nisam bio dužan) i nisam imao novca ni za par čokolada kupiti djeci, iako su temeljito ulaštili cipele i objesili na prozor. Tog dana je bilo teško biti roditelj. Kad sam već vidio scenu jutra, s praznim cipelama... čudo se dogodilo! Poznanik mi je vratio sitni dug, taman dovoljno za hrpu slatkiša.

Par dana poslije, po povratku iz škole, sin mi je rekao kako on zna da Sveti Nikola ne donosi darove, nego da to kupe roditelji i onda tijekom noći stave u cipele. To mu je rekla učiteljica. Jest, tvoja učiteljica je u pravu, ali ne sasvim. Istina je da roditelji kupe darove i stave ih u cipele, ali se Sveti Nikola pobrine za to da ih oni mogu kupiti. Razjasnih,a lice mu se ozari.

Stajao sam pred bazilikom Svetog Nikole u Bariju! Ima puno crkava po svijetu koje nose ime tog sveca, jednog od rijetkih kojeg štuju katolici i pravoslavci, ali ova crkva je jedinstvena. U njoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci. I to od 1087. godine.

U crkvi, odmah kraj ulaza, s desne strane mala prostorija. Ormari sa staklenim vratima, prepuni svakovrsnih relikvija, kaleža od zlata i srebra koje su poklanjali vjernici tijekom povijesti. Svod - cijeli oslikan biblijskim motivima. Tu su i stepenice koje vode u podrum crkve gdje se nalaze posmrtni ostaci, moći Svetog Nikole.

Molitvom sam se zahvalio Svetom Nikoli za sve putnike i pomorce koje čuva i čiji je zaštitnik.

Prije nekoliko godina, Papa Ivan Pavao II je vratio crkvu Svetog Nikole u Bariju Pravoslavnoj crkvi pod čijom ingerencijom je danas. No, to ne smeta katolicima u Bariju da se i dalje u njoj vjenčavaju, kako su to stoljećima i činili.

Zvijezde padalice ne padaju samo u vedrim noćima, niti kao perzeidi uoči Svetog Lovre. Padaju i danju. Samo ih ne vidimo.I čuda se također događaju stalno. Ne samo onda kad ih doživimo, kad nam samo čudo spasi život.

Život je sam po sebi veliko čudo. Kad smo najosamljeniji, kad smo očajni, tužni, imajmo vjeru koja je znanje kako nismo sami. Možda anđeo, čuvar, možda trag molitve župljana, možda zagovor Svetog Nikole rastjeraju oblake, osvijetle nam put, donesu osmijeh u slavu života u nama i Onoga koji nam je život dao.

foto/text: vn /kroativ.at

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
 Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve